Krik I Bijes / Buka I Bijes - WILLIAM FAULKNER

Krik I Bijes / Buka I Bijes

WILLIAM FAULKNER

Bilješke o piscu: William Faulkner (1897. - 1962.), američki pripovjedač i romansijer, dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1950. g. U književnosti se javio s pjesmama pod nazivom “Mramorni faun” (1924. g.). Njegovi najbolji romani su: “Krik i bijes”, “Vojnikova plaća”, “Komarci”, “Sartoris”, “Utočište”, “Dok ležah umirući”, “Svijetlost u augustu”, “Absalome, Absalome”, “Idi, Mojsije”, “Uljez u prašinu”, “Rekvijem za redovnicu”, “Gospodske kuće”, kao i trilogija “Seoce”, “Grad” i “Palača”. Pored romana, Faulkner je napisao i nekoliko novela i pripovijesti: “Svi piloti mrtvi”, te “Smrtna trka”.

William Faulkner je u ratu bio avijatičar. Kasnije je radio perući posuđe, a bio je i radnik u tvornici elektromotora. U svojim djelima slika društvo i sudbine ljudi američkog Juga opisujući borbu starosjedilaca aristokrata i buntovnih došljaka, koji se probijaju snagom svoje vitalnosti, nagonom za samoodržanjem i smislom za praktično.

Upotrebom posebnih stilsko-sadržajnih tehnika, kao što su unutrašnji monolog i roman "toka svijesti", ta je borba prikazana ne samo na socijalnom nego i na duboko individualnom i simboličkom planu. Uz Hemingwaya, Faulkner je najpoznatiji suvremeni američki pisac. Godine 1949. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Karakteristike “novog” romana: Karakteristike “novih” romana ili “moderne” književnosti izlaze iz klasičnih okvira književnosti 18. stoljeća. U modernoj književnosti radnja kao da ne postoji, što je za mnoge čitaoce bilo nerazumno i teško za shvatiti. Mnogo više pažnje se posvećuje psihičkom stanju čovjeka, razmišljanju i osjećanjima, što se u suštini mnogo razlikuje od klasične književnosti, ali to nikako ne umanjuje književnu vrijednost modernog romana. U romanu moderne književnosti, mnogo više pažnje posvećuje se svijesti ili podsvijesti, da bi se najbolje otkrilo psihičko stanje jednog ili više karaktera.

Osobine Faulknerovog stvaralaštva: Svi Faulknerovi romani sadrže, do kraja, nepovezane konce i nerazriješene ljudske odnose. Faulkner je u svakoj knjizi stvarao jedan poseban imaginarni svijet, koji je nešto drukčiji od prethodnih i budućih. On nastoji da književno izrazi tamu ljudske podsvijesti, što predstavlja pokušaj izražavanja psihičkih procesa i pojava, te titranje uspomena, slika, neostvarenih težnji, misli i osjećanja izvan racionalnog plana ljudske svijesti. Prihvaćajući za književnu orijentaciju praćenje “toka svijesti” ili ljudska stanja podsvijesti, Faulkner pažljivo promatra čovjeka i nastoji da otkrije najbitnije u njemu u trenutku radnje, kao i u njegovoj prošlosti. Gradić Jefferson, mjesto gdje se odigrava većina njegovih romana, odražava sve raspetosti Juga, prouzrokovane odvojenošću ljudi aparthejdom, koju upražnjavaju njeni stanovnici - i bijeli i crni. Tu podijeljenost ne treba shvatiti kruto ili doslovno. Kod Faulknera postoji čitav niz maglovitosti i dvosmislenosti, jer i jedna i druga rasa sadrže u sebi nizove slojeva ili podklasa, koje imaju posebne međusobne odnose. Društveni položaj ličnosti u Faulknerovim romanima je krajnje iznijansiran, kakav je historijski i bio na Jugu, vrlo daleko od onog uobičajenog shematiziranog viđenja svih bijelaca kao bogatih plantažera, a crnaca kao najamnih radnika.

Roman “Krik i bijes” nije posebno optimističan, bez obzira na dvosmislenost završnog dijela, u kome iracionalnost pobjeđuje logiku. Roman je slika intelektualno, moralno, emocionalno i fizičko rasulo svijeta na prekretnici, oslobođenog ne samo većine bivših čvrstih tačaka, nego i sposobnosti za ljubav. Roman je ustvari metaforična slika cijelog svijeta na kraju treće decenije 20. stoljeća. Roman “Krik i bijes” prikazuje priču sa četiri različite perspektive raspadanja jedne južnjačke porodice. Američki Jug i gradić Jefferson za Faulknera nisu neke realističke slike, nego simboličko sredstvo u izražavanju vlastitog viđenja svijeta, složenog mozaičnog portreta modernog čovjeka, njegovih otuđenja, padova, ali i istrajanog trpljenja, savladavanja naizgled nesavladivih prepreka. “Krik i bijes” jeste modernistički roman, jer nije tehnički proziran, i zato što upotrebljava stilske postupke koji slijede svoje komplicirane zakone, kojima se treba prilagoditi. “Krik i bijes” čine dvije stvari: - poigravanje sa sviješću Benjija, Quentina i Jasona, te - pričanje i prepričavanje jedne određene priče sa redoslijedom događaja koji vodi kroz 30. g. povijesti Compsonovih.

O djelu: Tema romana je propadanje jedne stare aristokratske obitelji. Otac odvjetnik, umire kao kronični alkoholičar, upropastivši svoje imanje i ostavivši za sobom ženu, kćer, sinove i staru služavku (crnkinju) da se snalaze kroz život kako znaju i umiju. Završili su tragično. Jedan sin - Benji, gluhonijemi je idiot zaljubljen u svoju sestru, a drugi je sin Quentin III., nesretni samoubojica.

Fabularni tijek: 1. Bakitina smrt 2. Caddyna veza sa Daltonom Amesom 3. Njezina udaja za Herberta Heada 4. Rođenje vanbračnog djeteta 5. Poništenje braka 6. Quentinovo samoubojstvo 7. Smrt oca 8. Bijeg Quentina sa Jasonovim novcem 9. Jasonov uzaludni pokušaj da je pronađe

Analiza likova: Svi likovi u ovom romanu žive u jednom vrlo teškom vremenu. Svi oni su odrasli bez ljubavi, pažnje i razumijevanja, koje je praćeno jednim unutrašnjim rasulom.

Počevši od majke, nesposobne da pruži svojoj djeci ljubav, zbog svojih kompleksa koji proizlaze iz vremena u kojem je i ona odrasla, i koja želi biti dama, ali drži samo do forme.

Zatim, neurotičan i romantičan, Quentin, koji odlazi na Hardvard da bi udovoljio želji svoje majke. On ima kodeks časti, ali ga svodi na pitanje sestrinog djevičanstva.

Topla i divna Caddy, nezdrave senzualnosti, još kao tinejdžerka ostaje trudna zbog čega se ubrzo udaje za muškarca, koji je nakon saznanja da dijete nije njegovo izbacuje iz kuće.

Dalje se susrećemo sa srednjim bratom Jasonom, koji je u ovoj knjizi Faulknerova najružnija ličnost. Opisan je kao čovjek koji voli samo sebe; čovjeka koji je predstavljen kao ženomrzac, koji također, čitavo vrijeme pati zbog ponašanja svoje sestre, i želi bar malo neke ljubavi od nje. Ali, on ustvari želi da se domogne položaja u banci. Međutim, ne uspjevši da ostvari svoju ambiciju, on se sveti i sestri i njezinoj kćerki.

Quentina je druga izgubljena žena u romanu, koja također ponavlja greške svoje majke, i koja je već samim svojim rođenjem bila osuđena na propast.

Najmlađi sin, Benji, gluhonijemi idiot, star je 33. g., ali sa duhovnim uzrastom trogodišnjeg djeteta. On nije svjestan vremena kao toka, nego ga doživljava kao cjelinu, u kojoj se različiti vremenski planovi miješaju i poklapaju.

Tu je također još i Dilsey, junakinja romana i jedini vezni element obitelji Compson; predstavljena kao jedini pozitivni Faulknerov lik. S obzirom na nesposobnost majke da se brine za svoju djecu, tu ulogu preuzima Dilsey. Uprkos sve njene brige, ljudske topline, vrednoće i vještine, Dilsey je svjesna da je raspad obitelji neizbježan. Ona je također i jedina Faulknerova ličnost u ovom romanu koja nema problema sa vremenom.

Ni jedna od ovih ličnosti u romanu nema izgrađen kompletan i samostalan karakter, i svaka od njih ima svoje nedostatke.